Sjecanje na Husniju Cerimagica i Gorana Cengica

Sjecanje Pasage Ramica na Husniju Cerimagica i na Gorana Cengica

Poznavao sam Husniju Cerimagica i Gorana Cengica . Husniju sam upoznao kao presjednika  Saveza BiH pcelara negdje oko 1980 godine . Gorana sam upoznao mnogo ranije , bili smo prijatelji, bio je moj vjencani kum.

Husnija je bio professor na poljoprivrednom fakultetu I drzao je katedru pcelarstav. Bio je predsjadnik saveza pcelara dugo vremena  sve do 1983 godine kada smo za predjednika izabrali Djemala Pecu iz Mostara. Poslije ovoga smjenjivali su se predsjednici : Anto Bajer iz Tuzle , Zivojin Sucur iz Sarajeva i kao poslednji Ivica Novkovic iz Sarajeva. Ramiz Losic i ja bili smo clanovi predjednistva cijelo vrijeme od 1983 godine do rata 1992 godine. Predsjednistvo je postavilo sebi za zadatak da izvuce iz anonimnosti Savez pcelara.U tu svrhu trazili smo da u predsjednistvu imamo uvijek baram po jednog novinara. Prvi je bio Alija Nuhbegovic a Kasnije je u predjednistvo usao Nijaz Abadjic i Muhamede Cengic koji je tada bio novinar ”Zadrugara”. Nijaz Abadjic je bio veoma pogodna licnost za propagandu pcelarstava. U to vrijeme on je vodio TV emisiju ”Zelena Panorama”i kroz tu emisiju je ucinio velike napore da popularise pcelarstvo. Nijaz je formirao pcelarsko udruzenje na Televiziji Sarajevo, a sarajevsko pcelarsko udruzenje je u to vrijem naraslon na preko 1000 clanova. U toku perioda od 1983 do 1991 organizovali smo vise pcelarski sajmova. Prvi sajam smo organizovali u prostorijama radnickog univerziteta Djuro Djakovic , u tadasnjoj ulici JNA. Poslednji sajam je odrzan 1991 godine u Domu Mladih u Skenderiji, trajao je 3 dana , posjetilo ga je oko 17000 posjetilaca.Na ovome sajmu bili su kao predavaci naucnici i pcelari prakticari iz cijele Jugoslavije . Kao pcelarima prakticarima ukazana je posebna paznja Ivanu Veneru iz Kupinova i Janezu Pislaku iz Kranja. Kao izlagaci pojavili su se pcelari iz Madjarske i Bugarske. Sajam pcelarstva u Sarajevu trebao je i imao je sanse da preraste u medjunarodni sajam.

 U Toku 1984 godine pokrenuli smo anketu koja je imala za cilj da ustanovimo koliko tipova kosnica postoji na podrucju BiH. Dosli smo do rezultata da postoji preko 30 razlicitih tipova , razlicite konstrukcije i velicine ramova. Zelja nam je bila da standardizujemo kosnicu kojom ce se pcelariti u BiH. Predsjednistvo je donijelo odluku da se pokusa sa ponudom jeftine kosnice koja ce bit mamac za nove pcelare i za one koji smjenjuju dotrajali materijal. Odlucili smo se da idemo na ponudu     Langet-Strotove kosnice.Trebalo je naci fabriku koja bi uradila elemente i ponudila tu kosnicu kao paketnu. Trebalo je obezbijediti finansiranje izrade prve serije. Projekat smo ponudili sarajevskoj ”Poljoopremi” ali smo odbijeni sa obrazlozenjem da je nesigurna prodaja. U kontaktima sa udruzenjima doznali smo da postojji prilicno veliki interes za ovom kosnicom. Tada je pustena u rad tvornica stolica u Trnovu. Uspjeli smo sa njima sklopiti ugovor za izradu 2000 paketnin kosnica sa odgodjenim placanjem na 3 mjeseca. Kosnica je bila radjena u elementima , elementi pakovani u pakete , pcelar je sam sklapao kosnicu tako da je cijena bila povoljna. Prvu seriju smo prodali i platili prije roka , a zatim narucili drugu seriju. Ova kosnica je ucinila svoje , sada u Bosni preovladava Langets-Rotov kosnica.

 Druga vazna stvar je bila da se pcelarima obezbijedi secer po jeftinijim cijenama. Ovo smo uspjeli kada smo dobili saglasnost da mozemo kupovati secer koji je otpisivan iz drzavnih rezervi. Sjecam se slucaja sa skladistem u Sekovicima kad smo Ramiz Losic i ja dogovorili da preuzmemo 200 tona secera kada je sluzbenik drzavnih rezervi klimao glavom  pitajuci nas kako mi to mislimo prevesti u nase skladiste , gdje nam je to skladiste i kako cemo platiti. Odgovorili smo mu da ce secer biti distribiiran na teren direktno iz toga skladista , a preuzimanje po prezentiranoj uplati. On je rekao da ce nama trebati barem dvije godine da to realizujemo . Trazili mso da nam da odgodjeno placanje na 3 mjeseca i da cemo u tome roku sve preuzeti. Posao je obavljen prije dogovorenog roka.

Nastojali smo da uvijek imamo strucne ljude u pretsednistvu i to one koji nisu zalili truda a nisu trazili naknade. Uvijek smo imali barem jednog novinara, pravnika i ekonomistu.U predsednistvu su se smjenjivali Husnija Cerimagic i Muhidin Hadjimuratovic  kao strucnjaci iz oblasi pcelarstva.

Pokrenuli smo pcelarski list koncem 1991 godine ,uspjeli smo stampati samo prvi primjerak zatim je rat prekinuo nase aktivnosti.

Gorana Cengica sam upoznao negdje oko 1964  godine preko negove tetke po ocu Zumret hanume koja je bila prijateljica sa mojom tadasnjom punicom. Goran je bio nesto maladji od mene, u to vrijeme je aktivno igrao rukomet u rukometnoj reprezentaciji Jugoslavije. Bio je moj idol jer sam i ja nekad pokusavao igrat rukomet. Ono sto nije poznato javnosti je da je Goran bio pcelar. Njegov otac Ferid zivio je u Pocitelju i nabavio nekoliko kosnica pcela da ima zabavu u avliji. Prilikom jedne moje posjete Pocitelju 1968 godine pozvao je mene i Gorana i rekao nam da hoce da nam poklomi te pcele. Mi smo taj poklon rado prihvatili i otpoceli zajednicki rad. Dobili smo na pokon 7 pcelinjih drustava. Ja sam vec od ranije ima o u Kosutici ( Sokolac ) svoj pcelnjak sa petnaestak kosnica. Pcelnjak u Pocitelju smo razvili na dvadesetak kosnica i dio pcela prevozili ljeti na livade u Kosuticu , a poslije livada vracali ih u Pocitelj na zimovanje. Sjecam se kada je varoa stigla u Pocitelj. Imali smo na zimovanju oko 40 drustava . U martu 1976 godine pozvao nas je goranov otac i rekao da sa pcelama nesto nije uredu. Otiso sam u Pocitelj pregledao pcele , nisam mogao ustanoviti o cemu se radi . Uzeo sam dva uzorka pcela i ponio u Sarajevo .Jeda sam uzorak preda na poljoprivredni fakultet profesoru Husniji Cerimagicu a drug na veterinarski fakultet profesoru Josipu Matuki. Nakon nekoliko dana dobio sam odgovor od Profesora Cerimagica da nije maoga ustanoviti nikako obolenje na pcelama. Profesor Matuka me pozvao da dodjem kod njega u kabinet. Rekao mi je da nije ustanovio nikakvo obolenje na pcelam . Pitao me dali sam pocistio kosnice od mrtvih pcela, ako nisam da mu donesem kompletnu kosnicu sa nepociscenim podom. Donio sam kosnicu, nakon nekoliko dana pozvao me profesor  Matuka i rekao da su pcele uginule od Varoe Jakobsoni. To je bio moj prvi susret sa tm nazivom. Poslije ovoga otkrica nastavili smo pcelariti sa promjenjljivim uspjehom. Ja sam sagradio kucu u Kosutici i nism vise imao vremena da vozim pcele na pasu ili zimovanje jer sam dobio posao sa mnogo putovana. Podjelili smo pcelinjak 1985godine ,goranov dio je ostao u Pocitelju. Od tada smo manje kontaktirali, neznam kada je prestao pcelarit ali je nakon oceve smrti prodao kucu u Pocitelju. Goran je bio jedan veoma posten i plemenit covjak koji nikada nikome nije zelio naskoditi,nikoga uvrijediti ili ostetiti na bilo kji nacin. Uvijek je bio spreman da pomogne savakome u svojoj blizini.

Pasaga Ramic

Bosanski Bosanski English English Deutsch Deutsch Svenska Svenska